Informacije da je varijanta Omicron povezana s manje teškom bolešću kod odraslih nego u slučaju prethodnih varijanti SARS-CoV-2 davali su nadz da se neki od najgorih modelovanih scenarija pandemije neće ostvariti.
Čak i ako je relativno malom postotku zaraženih potrebna hospitalizacija, nevjerovatne visoka stopa infekcije u velikoj populaciji znači da će se mnogi ljudi i dalje biti suočeni s bolešću opasnom po život i dugotrajnim invaliditetom. Ovo posebno važi za nevakcinisane – grupu koja uključuje veliki dio svjetske populacije, posebno djecu. Za one koji su se nadali da će 2021. biti godina koja je pandemiju stavila u prošlost, nastavak širenja bolesti je podsjetnik da je i dalje veoma prisutna. Umjesto postavljanja planova za povratak ‘normalnom’ životu kakav smo poznavali prije pandemije, 2022. je godina u kojoj se svijet mora pomiriti s činjenicom da je SARS-CoV-2 tu da ostane.
Pojava Omicron varijante u novembru 2021. dodatno je naglasila tekuće izazove suživota sa SARS-CoV-2 virusom. Omicron je zadao brži i ozbiljniji udarac imunitetu nego što se predviđalo i postalo je jasno da su reinfekcije SARS-CoV-2 češće i da su neke od najraširenijih vakcina protiv COVID-19 posustale pred ovom varijantom. Postojeće vakcine, razvijene protiv ranijih varijanti, sada zahtijevaju pojačanje kako bi pružile značajniji nivo zaštite od infekcije.
Čini se da vakcine, posebno nakon buster (engl. booster) doze, još uvijek pružaju značajnu zaštitu od teških oblika bolesti i smrti. Rani podaci iz studija na životinjama sugerišu da bi Omicron mogao stvoriti drugačiju patologiju u poređenju s prethodnim varijantama, uzrokujući veću infekciju gornjih respiratornih puteva i manje infekcije u plućima. Podaci iz nekoliko zemalja sugerišu da je varijanta povezana s manje teškim oblikom bolesti, ali je potrebno dalje proučavanje da li je to zbog same varijante ili raširenog ranije stečenog imuniteta. Među naučnicima je rašireno mišljenje da će SARS-CoV-2 postati endemičan, ali ne i da će izumrijeti, s vakcinama koje će pružiti zaštitu od teških oblika bolesti i smrti, bez mogućnosti potpunog iskorijenjivanja virusa.
Srećom, u 2022.godini se spremaju dodatni napori doprinosu odbrani od pandemije. Nove vakcine — kao što su vakcine zasnovane na proteinima, mogle bi koštati manje i imati manje stroge zahtjeve za skladištenje od mRNA vakcina i time bi postale dostupnije. U decembru 2021. je Svjetska zdravstvena organizacija odobrila za hitnu upotrebu dugo očekivanu proteinsku vakcinu koju proizvodi Novavax u Gajtersburgu (SAD). Nekoliko nazalnih kandidata je na kliničkom testiranju, uključujući jednog iz CanSina u Tianđinu (Kina) i drugog koji je razvila AstraZeneca (UK). Takođe, novi antivirusni lijekovi, u tabletama koje se lako mogu primijeniti u ranoj fazi infekcije kako bi se smanjila mogućnost ozbiljnih oblika bolesti i smrti, nude još dodatni pristup borbi protiv COVID-19. U posljednjih nekoliko mjeseci, neke zemlje su odobrile upotrebu dva takva lijeka: ‘molnupiravir’, koji proizvodie Merck iRidgeback Biotherapeutics (SAD) i ‘Paxlovid’ od Pfizera (SAD). Podaci iz ključnih kliničkih ispitivanja drugih kandidata očekuju se u narednoj godini.
Izvor: https://www.nature.com/articles/d41586-022-00057-y